13.12.2013.
Tribina „Hagioterapijom do cjelovitog zdravlja čovjeka“ održana je u prostorijama Opće bolnice Dubrovnik u petak 13. prosinca.
Kako bi se ostvarilo cjelovito zdravlje čovjeka, uz tijelo i um, neophodno je posvetiti pažnju duhovnoj duši. Svjesno je tog i osoblje Opće bolnice Dubrovnik, pred kojim su o hagioterapiji, znanstvenoj antropološkoj terapijskoj metodi koja se bavi duhovnošću čovjeka, kao značajnoj potpori konvencionalnoj medicini na tribini u Plavoj Sali, u organizaciji Caritasa Dubrovačke biskupije, govorile Lela Crnek, Maja Božić Šakić i Ana Perišić.

U čovjeku su, kako je izložila hagioasistentica Lela Crnek, dvije suprotstavljene razine: ona duhovna, koja je vječna, i psihofizička, koja je ograničena, odnosno prolazna. Još od začeća duh u osobi prepoznaje protivljenje transcendentalima: dobroti, istini, ljubavi, povjerenju, ljepoti.  I epigenetika potvrđuje kako dijete u majčinoj utrobi osjeća ukoliko je ona uznemirena ili zabrinuta. Manjak duhovnog zdravlja očituje se, pojasnila je Crnek govoreći o njegovom posredovanju u medicini, u nesigurnosti i nepovjerenju u sebe i u druge, odnosno u padu čovjeka na psihofizičku razinu, dok se kao simptomi njegova manjka na psihičkoj razini javljaju teški osjećaji, strahovi, depresija, suicidalna stanja i upadanje u ovisnosti.

Hagioterapijom se ne liječe bolesti na somatskoj i psihičkoj razini, no  osobe koje boluju od njih putevima ove metode postaju spremnije nositi se s teškim situacijama koje žive. Naime, samo duhovno zdravom čovjeku moguće je funkcionalno živjeti usprkos psihofizičkim bolestima.

Specijalistica onkologije i radioterapije Maja Božić Šakić istaknula je kako joj hagioterapija, s kojom se susrela prije 15 godina, pomaže da pomogne drugima. Omogućuje joj bolje i ispravnije prihvatiti pacijenta, te bolje i točnije upoznati cjelovitu osobu koja se pred njom nalazi i njenu bolest, što i jednoj i drugoj strani donosi lakše kretanje kroz mukotrpne dijagnostičko - terapijske postupke. Ovaj pristup, prema riječima Božić Šakić, pomaže nam osloboditi se razornih djelovanja negativnosti koje žive u nama i truju nas iznutra. Dok stare i potisnute mržnje i nepraštanja, kao i iskrivljeni obrasci življenja, mogu na nas utjecati negativno i patogeno, ponekad povjerenje u sebe i u druge, uz povjerenje u Stvoritelja, ima dovoljnu snagu i motivaciju da nam omogući prolazak kroz mukotrpnu situaciju kao što je borba s malignom bolesti.

Baveći se stresnim zanimanjem, poput liječničkog, hagioterapija daje put svakodnevnog posvješćivanja o tome tko smo i kako smo dragocjeni i jedinstveni. Trenutak sabranosti za koji svakodnevno odvojimo vrijeme, poput jutarnjeg umivanja, daje nam priliku najprije izgraditi sebe, a zatim našim duhovnim zdravljem pomagati osobama s kojima se susrećemo.

Nedostatak povjerenja i teški osjećaji koji se godinama talože unutar nas mogu biti jedan od uzroka bolesti i zdravstvenih teškoća koje nas muče. Hagioterapijski postupci pomažu primjerice kod ublažavanja ili nestanka određenih simptoma i boli. Pored toga, svakodnevno se u medicini susrećemo sa slučajevima u kojima duhovno zdravlje čovjeka odigrava značajnu ulogu.

Ana Perišić, voditeljica Centra za Hagioterapiju Split, koja je kroz posljednjih godinu dana često prisutna u Dubrovniku, iznoseći hagioterapijska iskustva u raznim područjima čovjekova življenja i postojanja, ujedno je i primjer osobe kojoj su hagioterapijski postupci pomogli nositi se sa somatskim teškoćama. Respiratorni problemi koje nosi od djetinjstva, naime, ne ograničavaju je na njenom životnom putu, otkako je u sebi posvjestila ono što ju je mučilo na duhovnoj razini.

29.10.2013. Zadar.

Koliko su Zadrani zainteresirani za hagioterapiju najbolje je oslikati prepunom dvoranom Gradske knjižnice Zadar u kojoj je sinoć održano predavanje Ane Perišić i Nataše Tucak, ''Sloboda i povjerenje - temelj čovjekova zdravlja'', u organizaciji Centra za hagioterapiju iz Splita.

Nataša Tucak je defektologinja i voditeljica Centra za hagioterapiju u Šibeniku, a Ana Perišić je kooridnator programa i osoba koja vodi prevencijske programe kod mladih.

S gospođom Perišić porazgovarali smo uoči samog predavanja. Zanimalo nas je s kojeg aspekta hagioterapija pristupa problemima mladih i onih s kojima se njima rade u različitim područjima.

''Društvo koje nije orijentirano vrednotama ne može opstati - čovjek je utemeljen na sustavu vrijednosti i sve ono što ne čini u skladu s tim je patnja. Današnje društvo vapi za onima koji će ga uvjeriti da za njega ima spasa.

Ono što je za nas alarmantno su rezultati nedavnih istraživanja. Statistike pokazuju da je Zadarska županija na drugom mjestu u Hrvatskoj kada se govori o ovisnosti'', kazala nam je Perišić.

''Postavljamo pitanje zašto mladi pate? Zašto su nemoćni i nemaju povjerenja i ne vide smisao svojeg života? Skloni su suicidalnim mislima, skloni su strahovima, apatiji. Tim se simptomima bavi hagioterapija i područjem povjerenja, ljubavi, vrednota, kao temelja na kojem društvo opstaje i isto tako - kako se mijenati u suodnosu s drugom osobom. Kako locirati patnju i izaći iz nje jednim kvalitetnim životom. Nada je sukus hagioterapijskog rada jer nije primarno terapija, već čovjekov razvoj.''

Cilj je hagioterapije usmjerenje da se u životu prihvate i primjenjuju moralne i etičke vrednote te doprinese rješavanju konflikata, poboljšanju komunikacije i međuljudskih odnosa. Povrh toga hagioterapijom se postiže duhovno zdravlje.

Svaki veći grad u Hrvatskoj trebao bi imati centar za hagioterapiju, dodaje Perišić. Kaže kako nastoje biti aktivni i uključeni u društvu, a informacije o Centru mogu se potražiti i na webu - http://www.hagioterapija-split.hr

autor: Iva Pejković
izvor: www.ezadar.hr

13.11.2013. Korčula
 U subotu 09.studenog 2013.god. održana je osnivačka skupština udruge „Centar za hagioterapiju-Korčula“ (CHTK).
Udruga CHTK djeluje na području Republike Hrvatske, prema izobrazbi i formaciji u antropološkoj medicini u ustanovi za obrazovanje odraslih Zagreb.
Udruga je nastala s ciljem pomoći da se u životu prihvate i primjenjuju moralne i etičke vrednote te doprinese rješavanju konflikata, poboljšavanju komunikacije i međuljudskih odnosa. Povrh toga hagioterapijom se postiže duhovno zdravlje.

Duhovno zdrava osoba se odlučuje za humano i moralno, kreativno djelovanje, sposobna pronači životni smisao i rješavanje životnih kriza.
Djelatnost CHTK je između ostalog individualni rad te rad u skupinama, pružanje savjeta i duhovne pomoći, rad na prevenciji ovisnosti, agresivnosti, depresije itd.
Na osnivačkoj skupštini izabrana je i predsjednica udruge CHTK,dr.med.spec. pedijatrica Marija Slavić.
Udruga se nalazi u prostoriji u staroj zgradi restorana Liburna na prvom katu.
Individualni susreti (terapije) započeti će od 01.12. 2013., a svi zainteresirani moći će se javiti na broj mobitela  098-160 6786  svakim danom od 16-18 h.

Osnivački odbor udruge CHTK
Izvor: www.lumbardanet.com

17.06.2013. Šibenik
 U Gradskoj knjižnici „Juraj Šižgorić“ u Šibeniku održano je zanimljivo predstavljanje dviju knjiga: „Hagioterapijski pristup u radu i suživotu s djecom i mladima“ autorice Ane Perišić, profesorice i hagioasistentice iz Centra za hagioterapiju Split, te knjige, tj. zbirke kratkih autobiografskih priča o suživotu autorice, prof. Ane Ruže Pavek iz Zagreba, s njezinim učenicima (djecom i mladima s posebnim potrebama) „Posebni do daske“.

Knjige su predstavljale Nikolina Nakić, prof. komparativne književnosti i novinarka-kolumnistica Večernjeg lista; Živana Podrug, prof. i pročelnica za društvene djelatnosti grada Šibenika; Nataša Tucak, prof. defektologije i hagioasistentica te pjesnikinja Vinka Anić, prof. defektologije.
Večer je protekla u divnom ozračju ugodnog, prisnog, duhovitog i produhovljenog druženja svih sudionika promocije, a o knjigama su jednako nadahnuto govorile njihove autorice i komentatorice.

Hagioterapijski pristup u radu i suživotu s djecom i mladima
Knjiga je iznimno zanimljiva i intrigantna te potiče na dublje promišljanje, ali i na odluku na „pogled“ iz nekih drugih perspektiva koje možda čitatelj ranije nije dovoljno jasno u sebi prepoznavao kao područje duhovnih kvaliteta i stvarnosti. Autorica u prvom dijelu knjige donosi spoznaje do kojih je, istražujući strukturu duhovne dimenzije čovjeka, do sada došla antropološka medicina i hagioterapija; njezinu patologiju te puteve dijagnoze i terapije duhovne duše.
Tumačeći zašto u hagioterapiji kažemo da se čovjeku zdravlje donosi ili uspostavlja, a ne liječi kao u somatskoj medicini, autorica zapravo dodiruje i iznosi samu bit ove knjige, a to je da kvalitetno možemo pomoći drugome samo onda kada sami izađemo u slobodu i zdravlje koje nam nudi život, u svijesti neizmjerne važnosti zdrave duhovne duše, odnosno mene kao osobe (u užem i širem smislu). Dakle, ja kao osoba-hagioasistent, odgajatelj, učitelj, liječnik, socijalni radnik, psiholog... od sudbinske sam važnosti za moga bližnjega, bilo da je to hagiopacijent, moje dijete, učenik, štićenik, korisnik socijalne pomoći i sl. S tim u vezi autorica nam kaže: „Nužno je, da bi stručni djelatnik uspio u ostvarivanju životnog zvanja, stalno osvještavati osobnu originalnost te biti vrhunska osoba u znanju i pripremi te, na koncu, u kontinuiranoj odluci za praštanje.“ Knjiga nam u nastavku donosi vrijedne upute kako se zapravo pripremiti za rad, a i za suživot tako da čitatelju polako postaje jasno da on niti kao roditelj, a ni kao stručnjak, ne može biti u komunikaciji s okolinom ako nije u kvalitetnoj komunikaciji sam sa sobom i da je od presudnog značenja kakav je kao osoba, a ne njegovo akademsko postignuće... I zato nam je boriti se prvo za sebe, a onda, u prihvaćanju i sućuti prema sebi, svjesni prvenstveno svoje dragocjenosti, pristupati na isti način „osobi do sebe“, tj. u svoj rad uključiti činjenicu suživotnosti, odnosno suživota s osobom kojoj pristupamo i iz svoje struke. Upravo je to privilegij rada s djecom i mladima koji nam ova knjiga pokušava rasvijetliti dajući nam putokaz kako razumjeti i prihvatiti dijete ili mladu osobu naglašavajući važnost ljubavi i opraštanja, važnost gesta, zapravo važnost punine vlastitoga srca.
Završni dio knjige govori tko su mlade osobe i koliko je presudno za njihov razvoj posredovati im neizmjernu vrijednost, mogućnosti i talente koje imaju u sebi i pomoći im u njihovu otkrivanju te, u isto vrijeme, podržavati ih u viziji njihova razvoja vjerujući da je moguć. Autorica kaže: „Sama bit čovjekova postojanja jest da uvijek sebe vidi boljeg i drugačijeg. Baš tomu treba naučiti mladu osobu.“

Nataša Tucak, hagioasistentica i prof. defektologije
Izvor: Hagio.hr