Hagioterapija predstavljena Čapljincima

13.03.2012. Čapljina.
U utorak, 13. ožujka, održana je tribina u organizaciji HKZ Troplet u Čapljini.
Mala dvorana hotela Mogorjela bila je pretjesna za sve posjetitelje koji su večer htjeli provesti u slušanju životnih iskustava osoba koje su kroz hagioterapiju iz korijena promijenile svoje živote, a onda istu počeli predstavljati. Gosti su stigli iz Splita, a govorili su na temu: „Ljubav i povjerenje - temelj obiteljskog zajedništva“.

Ugodni glasovi i životna priča Ane Perišić, teologinje, prosvjetne djelatnice i voditeljice Centra za hagioterapiju u Splitu i ing. Joze Kuzmanića dotaknuli su sve posjetitelje, bez obzira na životnu dob ili društveni status.
Na početku tribine predstavljena je hagioterapija, a radi se o hrvatskom modelu pružanja duhovne pomoći kod oboljenja nastalih u duši prouzročenih zlom, požudom i uvredama.

„Razlog moga dolaska je radost. Kada me zovnula jedna od organizatorica rado sam se odazvala jer još nisam bila u tome kraju. Ljudima treba prenijeti poruku“ rečenica je kojom je Ana Perišić otvorila skup. Želja joj je bila ponoviti bračnim partnerima, ali i svim članovima obitelji da je bitno ostati u zajedništvu. Hagioasistentica Perišić govorila je o ljubavi koja je zapravo povjerenje u osobu.

''Ono čime se hagioterapija bavi, pogotovo na području povjerenja. ukoliko ja nemam povjerenja u osobu pored sebe, stvaram pogrešnu sliku o sebi te svoje postupke opravdavam agresivnim ponašanjem, pravom na grijeh, a potrebno je samo oprostiti, prihvatiti.“ - kazala je Perišić.

Cijela večer prošla je u ugodnom ozračju te u verbalnoj komunikaciji između predavača i publike. U iskernom izlaganju vratila se u svoje djetinjstvo te spomenula negativna sjećanja iz djetinjstva na svoga oca. Međutim, oni su danas ponovno obitelj u punom smislu te riječi jer je predavačica, nakon što je otkrila izvor svojih strepnji, oprostila svome ocu.

''Kakvu mi poruku dajemo djeci?“ upitao je na početku svoga dijela predavanja Jozo Kuzmanić koji je govorio o braku. Pojašnjava da su roditelji najbolji model svojoj djeci, te sve ono što oni vide od roditelja, to će i usvajati u svojoj mladosti i provoditi u određenim životnim fazama. „Zašto mogu govoriti o svome predivnome braku? Ne zato što nema problema, dapače. Da bi naš brak mogao donijeti plod trebalo je da mi dvoje umremo, ne da preminemo, već da prihvatimo svoga partnera onakvim kakav jest“ jasan je Kuzmanić

www.caportal.info

Hagioterapija pomaže djeci i mladima

08.02.2013. Dubrovnik.
Predavanje „Hagioterapijski pristup u radu i suživotu s djecom i mladima (smjernice i iskustva)“ održano je u četvrtak 7. veljače u dvorani pape Ivana Pavla II. u Dubrovniku. Predavačice su bile: prof. Ana Perišić, pedagoginja i psihologinja mr. Violeta Oršulić, te defektologinja Nataša Tucak. Moderator je bio ravnatelj Caritasa Dubrovačke biskupije mr. don Robert Čibarić koji je na početku pozdravio okupljene, napose one koji rade s djecom i mladima.

Prof. Perišić je kazala da je pred odraslima odgovorna zadaća kako usmjeriti mlade, a upravo hagioterapijski pristup u tome može mnogo pomoći. Naglasila je da je prvi korak hagioterapije svijest da sam vrijedan i da bi ovaj svijet bez mene bio siromašniji, a nakon toga slijedi drugi korak koji je liječenje međuljudskih odnosa, napose praštanjem, što ne znači pustiti drugom čovjeku da mi čini što želi, nego znači prihvatiti da sam povrijeđen, te odlučiti oprostiti, jer praštanje je prvenstveno odluka da ne prihvaćam zlo. Istaknula je da je prvotni cilj pronaći smisao života, jer u suprotnom sve ostalo gubi smisao, a nažalost čovjek vrlo često bježi od tog pitanja, ponajčešće jer je u strahu od odgovora. U tom traženju smisla čovjek mora biti u suodnosu sa svojim Stvoriteljem, jer samo tu nalazi odgovore, naglasila je predavačica. Zatim je podsjetila na činjenicu da je dijete u potpunosti upućeno na drugog čovjeka, bez drugog je nemoćno i nesposobno za život, te je problem kada tu dođe do nepovjerenja. Naglasila je i da dijete usvaja zakonitosti okoline u kojoj živi.

Nakon toga kratka predavanja su održale mr. Oršulić i defektologinja Tucak, koje su progovorile više iz prakse svog rada. Defektologinja Tucak je govorila o primjeni hagioterapije u radu s osobama s posebnim potrebama. Pojasnila je da se taj rad sastoji od četiri faze: osobna priprema, neposredna terapija, posrednička terapija i hagioterapijska podrška roditeljima. Kazala je da osmijeh, radost zbog susreta s osobom i jednostavno pitanje „Kako si?“ znači više od svih metoda, budući je potrebno osobi posredovati svijest da je vrijedna. Naglasila je i da je potrebno okrenuti se mogućnostima, a ne fokusirati se na prepreke.

Mr. Oršulić je predstavila rezultate svog istraživanja „Obitelji djece s teškoćama u razvoju kroz percepciju roditelja“, čiji cilj je bio dobiti uvid u socijalnu podršku i neke aspekte funkcioniranja obitelji s teškoćama u razvoju na području Dubrovačko-neretvanske županije. Rezultati njezinog istraživanja ukazuju na nedovoljno dobar rad institucija, te na potrebu veće podrške roditeljima.

Predavanje je održano u organizaciji Caritasa, Katehetskog ureda i Obiteljskog savjetovališta Dubrovačke biskupije, te partnera Grada Dubrovnika. U petak 8. veljače održan je okrugli stol u jutarnjim satima u istoj dvorani, a program će se nastaviti i popodne u gornjoj dvorani Samostana sv. Klare radionicom za roditelje djece s poteškoćama u razvoju:„Ja i moje dijete, dragocjene i voljene osobe“, dok će se sutra, u subotu 9. veljače, održati individualni rad tijekom jutra.

š.ž.

Izvor: Dubrovački vjesnik

Prilog na dubrovniktv.net