Iz projekta ‘Sloboda i odgovornost’ - učenici osmih razreda u osnovnoj školi

Projekt ‘Sloboda i odgovornost’ realiziran je i ove godine s učenicima osmih razreda. Radionice na teme: Dostojanstvo, Povjerenje, I samo reci ne s osmašima je provela profesorica Ana Perišić, stručna voditeljica Centra za hagioterapiju Split. U okviru tog projekta osmaši su posjetili i zajednicu Cenacolo u Ugljanima. Rad, odgovornost, zahvalna molitva za sve primjereno i darovano putokaz su i savjet koji se prenose iz ove škole života.

Lijepo je što postojiš! – Intervju s Anom Perišić vodila je Lana Eterović

Kao uvod u ovu temu, možete li nam reći nešto o sebi?

Odrasla sam u Omišu, istina, išla sam u jednu seosku područnu osnovnu školu, a srednju ovdje u Omišu. Ovo je moj kraj, silno ga volim. Studirala sam i radila niz godina u Zagrebu i neko vrijeme u inozemstvu. Uvijek se rado vraćam i veseli me svaki dolazak u Omiš, čak i radni, ne samo neki godišnji odmor u prelijepom Omišu.

Što je to zapravo hagioterapija i čime se ona bavi?

Utemeljitelj te metode je naš poznati profesor dr. Tomislav Ivančić koji je bio dugogodišnji dekan i rektor Sveučilišta u Zagrebu i Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Došao je do spoznaje da čovjek unatoč svojem zdravlju, možda na psihofizičkoj razini, čak i kao vjernik osjeća neke duboke unutarnje patnje kao što su nemoć da oprosti bliskoj osobi, pogotovo onima iz ranog perioda svojeg života. Nemogućnost daljnjeg ostvarivanja zdravih međuljudskih odnosa, da ima problem s ovisnostima, da se osjeća bezvrijednim, nekako kao u beznađu, besmislu života. Budući da je bio teolog i filozof proučavao je zapravo antropološko područje čovjeka. Tako da se hagioterapija zapravo bavi onim temeljnim po čemu je čovjek čovjek, vrhunsko stvorenje, odnosno onim što čovjeka čini čovjekom, a to je njegova duša koja može itekako biti izranjena. Ranjenost se očituje kao besmisao, obezvrjeđivanje života, suicidalnost, depresivna stanja iz kojih proizlaze mnogi različiti poremećaji ponašanja.

Što je povod održavanja radionica u našoj školi?

U sklopu udruge Centar za hagioterapiju radim u projektima prevencije ovisnosti i agresivnosti kod djece i mladih. Projekti su verificirani od strane resornog ministarstva i agencije za odgoj i obrazovanje. Jednim dijelom ga podržavaju i financiraju naša lokalna zajednica, tako i grad Omiš, grad Split i mnoga druga mjesta. Znači, prvenstveno prevencijski program koji se obrađuje i provodi u osnovnoškolskom obrazovanju.

Što je po vašem mišljenju povreda dostojanstva? Recite nam nešto o tome.

Dostojanstvo ljudske osobe je ono temeljno od čega i zbog čega čovjek živi. Znači osoba/čovjek jedino zapravo ima samoga sebe. I osoba je originalna i neponovljiva, nigdje u svijetu neće biti netko kao što si ti, kako što sam ja i iz toga razloga je najvažnije ono što čovjek može i treba sačuvati, a to je poimanje samoga sebe. To proizlazi i očituje se kroz dostojanstvo. Ukoliko mu je povrijeđeno dostojanstvo u smislu da je na neki način obezvrijeđen, da je neka laž o njemu rečena, da mu nije uzvraćena ljubav koja mu je potrebna pogotovo u obitelji, onda se on jako teško poslije razvija u smislu ostvarivanja novih međuljudskih odnosa i nije u stanju na neki način prepoznati tko bi on trebao biti, a time ni razvijati svoje sposobnosti.

Što je po vama sloboda?

Sloboda je ono što mladi ljudi govore, a mi odrasli živimo. Nažalost, činiti, raditi i govoriti što god i kad god želiš nije sloboda. Znači, važno je isticati što je sloboda. Filozofija tu vrlo jasno i jednostavno izvodi definiciju pojma slobode. Sloboda je stalna čovjekova sposobnost da uvijek iznova bira isključivo i jedino dobro. Dobro se smatra pod jednim od vrednota, a tu su i druge vrijednosti: istina, dobrota, pravednost, ljubav, ljepota, unutarnje postojanje života i tako dalje. Ukoliko čovjek u skladu s vrednotama misli, govori, očekuje i djeluje, onda jest slobodan čovjek. To je stalna ljudska nužna aktivnost. Nismo nikad do kraja slobodni, ali težimo ostvarenju i neizmjernom razvoju.

Vi ste u školu došli kako biste rekli osmašima nešto o ovisnosti pa možete li to pojasniti i nama?

U sklopu ovog projekta imam nekad malo više sati, a nekad samo jedan sat gdje se trebam predstaviti i reći nešto iz svog iskustva rada i života. Neka iskustva ranjenog dostojanstva, povjerenja i smisla života sam osobno prošla. Kao mala sam bila jako bolesna, morala sam polagati razrede i uvijek me je nekako taj osjećaj manjka vrijednosti pratio dok se nisam upoznala s hagioterapijom, a onda kad sam to nadvladala, to je postalo najveća sposobnost u mom rad s djecom s poremećajima u ponašanju. Ono što mi je bila patnja, postalo je moj dobitak. U sklopu projekta prevencije mi upoznamo djecu s onim što mogu biti zamke ovisničkog ponašanja. Objašnjavamo im gdje počinje ovisnost i što je uvjetuje. Upoznajem ih statistikama u nekakvom našem sadašnjem vremenu i pokušavam ih uvesti u interakciju, razgovor da i oni to osvijeste jer obično misle da već sve znaju. Posebno ističemo posljedice ovisničkog ponašanja pa se bavimo agresivnošću, autoagresijom, žrtvama, promatračima koji ne sudjeluju u pomoći. Na koncu istaknem da mlada osoba treba u sebi osvijestiti pojam slobode, razvijati potrebu za dostizanjem slobode, težiti joj i na tom putu ostvarivati sebe kao originalnu i neponovljivu osobu.

Kako se možemo obraniti od ovisnosti i kako je možemo prepoznati kod nekoga?

Dijagnoza ovisnosti predstavlja čovjekovu nemoć da se iz ovisničkog ponašanja sam izvuče, potrebna mu je pomoć. Ovisničko stanje bliske osobe vrlo brzo svi primijetimo. Naprimjer, kod kockara primijetimo da nastaju problemi s novcem, da se osoba zadužuje, da je na neki način prokockala imovinu, da nastaju problemi u obiteljima. Problem ovisnosti nije vezan samo za onoga koji jest ovisnik, nego u najmanju ruku za obitelj u kojoj on živi, ali i ujedno i za društvo jer ta osoba nije funkcionalna, nezdravo se ponaša i ne privređuje. S druge strane kako prepoznati ovisnost kod mladih. Pa dobna granica u kojoj se može definirati ovisnost kod neke osobe je dvadeset godina starosti. Kaže se da pušaći, ukoliko su počeli pušiti redovito s dvanaest ili trinaest godina, već se s dvadeset godina deklariraju kao ovisnici. Noviji oblik ovisnosti predstavljaju društvene mreže, tj. raznorazni oblici nemoći da nadiđemo virtualni svijet. Danas postoje klinike koje liječe tu ovisnost što ujedno potvrđuje aktualnost i raširenost ovisničkog ponašanja o društvenim mrežama.

Kako možemo pomoći osobi koja je ušla u svijet ovisnosti? Kako roditelji mogu pomoći djeci ili čak djeca njima?

Veći je problem ukoliko su roditelji sami ovisnici. Nažalost se i to događa jer danas je počast ovisnosti o alkoholu iznimno velika. Ovisnik vrlo često degradira cijelu obitelj, a djeca znaju nesvjesno kopirati oblik ponašanja. Ukoliko se oni osjećaju frustrirano, nesretno ili se žele dokazati pred roditeljima da su kao oni, onda vrlo često znaju posezati za istim oblikom ponašanja. Budući da roditelj često ne želi prestati, nema snagu ni volju onda tolerira to vlastitom djetetu. Roditelji moraju kontrolirati vrijeme koje njihovo dijete provodi na društvenim mrežama. Nažalost, osnovnoškolci provode od pola sata do dva sata vikendom, u srednjoj školi to već preraste na pet-šest sati tjednom, a vikendom i do dvoznamenkaste brojke. Strašni su to podatci. Mnogo je ispraznih i problematičnih sadržaja koji invazivno utječu na mozak. Roditelji bi trebali imati veću kontrolu. Neshvatljivo je da neki roditelj djeteta u osnovnoj školi ne zna šifru djetetovog mobitela i ne kontrolira što dijete gleda. To je po meni neprihvatljivo.

Jesu li predavanja koju su održana u našoj školi dio nekog preventivnog programa?

Tako je, da. Program prate resorno ministarstvo i lokalna zajednica. Godinama surađujemo s gradom i županijom.

Gdje se predavanja sve provode?

Radim u ustanovama, kao vanjski suradnik, koje se bave prevencijom i liječenjem problema svih vrsta poremećaja ponašanja tako da predavanja održavam u odgojnim ustanovama, dječjim domovima, Centru za socijalnu skrb i zatvorskom sustavu. Provodimo terapijski rad s djecom i mladima osnovnoškolske dobi, negdje od šestog ili sedmog razreda pa do punoljetnosti. Mladima je nužno potrebno da budu obuhvaćeni nekim oblikom preventivnog djelovanja pa se mi kao udruga civilnog društva time i bavimo.

I za kraj, kojom porukom ili mišlju se s nama danas opraštate?

S tom mišlju da se uvijek iznova ističete, da ste originalne i neponovljive osobe, da imate priliku nešto u ovome svijetu stvoriti. Kad otkrijete svoje sposobnosti, svoje originalne talente, imate mogućnost usrećiti sebe i usrećiti one oko sebe. Ljudski razvoj i dostojanstvo ljudske osobe raste tim više što ste više u stanju uočiti dostojanstvo i vrijednost druge osobe, onoga pored sebe. A da biste to mogli, morate željeti prihvatiti sebe kao originalnost i ulagati samo dobro u vrednote svojeg vlastitog života.

Izvor: https://izvrsna.hr/lijepo-je-sto-postojis-intervju-s-anom-perisic

Zašto sve više mladih ima poteškoće i negativne posljedice na mentalno zdravlje?

Tema je ovo koja sve više zaokuplja stručnu javnost još od vremena pandemije, a čiju je važnost prepoznao Centar za hagioteratepiju Split i u suradnji sa CHT Omiša organizirao okrugli stol. Od pitanja definicije mentalnog zdravlja i uzroka sve više uputnica koje se izdaju djeci i mladima za psihijatra, pa do savjeta roditeljima dale su u svom izlaganju Danijela Perić Krstulović, prof. soc. pedagoginja i psihoterapeutkinja te Ana Perišić,mag.phil. i hagioasistentica.

Tema mentalnog zdravlja uvijek je aktualna, posebice stručnim djelatnicima Centara za socijalnu skrb, osnovnih i srednjih škola, psiholozima i psihijatrima, ali i hagioterapeutima. Upravo stoga su se stručnjaci raznih profila okupili u prostorijama Centra za hagioterapiju Split kako bi poslušali promišljanja, ali i spoznaje iz prakse Danijele Perić Krstulović, socijalne pedagoginje i psihoterapeutkinje koja je radila s mladima u Centru za socijalni rad područni ured Split, a trenutno se bavi psihoterapijom djece i mladih kao psihoterapeutkinja u svojoj privatnoj ordinaciji te Ane Perišić, magistrice filozofije i dugogodišnje hagioasistentice i bliske suradnice pok. prof. emeritusa Tomislava Ivančića.

Perišić i Perić Krstulović složile su se zajedno s moderatoricom okruglog stola, Renatom Jurčević, ravnateljicom Centra za socijalnu skrb Omiš, kako je djeci i mladima pomoć potrebna odmah i sad, točno onako kako govori i naslov skupa “Pomozimo im odmah“.

Što znači biti mentalno zdrava osoba

Danijela Perić Krstulović je odmah na početku svog izlaganja krenula s jednim od najvažnijih pitanja – što znači biti mentalno zdrava osoba?

“Najčešča definicija mentalnog zdravlja je definicija Svjetske zdravstvene organizacije – stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, zna se nositi s normalnim životnim stresom, može raditi produktivno i plodno i sposoban je pridonositi zajednici.

Znamo da je život jako nepredvidiv i ponekad ima uspona i padova, zato je bitno znati se nositi sa životnim stresom. Nekakve druge definice su emocionalno kongnitivni, socijalni i fizički i duhovni kapaciteti te uživanje u životu i nošenje s izazovima na koje nailazimo,” rekla je Perić Krstulović i nastavila:

“Kod mene u privatnu praksu u zadnje vrijeme, vjerovali ili ne, dolaze studenti. Znači to su mahom mladi ljudi, otprilike 22-23 godine koji su jako krhki. Oni na nekakvu prvu frustraciju, prvi izazov imaju određene anksiozne poteškoće, panične napadaje, depresivne simptome i ostalo.

Prošli tjedan me, primjerice zvalo pet studentica, pa se ja pitam što se događa s tim mladim ljudima. Svi smo nekada bili mladi i nosili smo se nekako s tim našim stresovima, imali smo nekakvu prijateljicu s kojom smo popričali, podijelili nekakve poteškoće, a ono što mi se danas čini je da su oni jako usamljeni, jako otuđeni, jako teško progovaraju o svojim neugodnim emocijama. Jako teško dolaze u kontakt s onim kako se, zapravo, osjećaju.

Tako da bi bilo dobro promisliti što se s našom, ne samo djecom, već i što se s ovim mladim ljudima događa.

Svjetska zdravstvena organizacija već dugi niz godina upozorava na probleme mentalnog zdravlja mladih, koja govori o tom da nekakvih 20 posto djece ima mentalnih poteškoća i samo ih 20 posto od njih dobiva stručnu pomoć.

Kakvo je stanje u Hrvatskoj?

“U 9 mjesecu prošle godine bila sam na jednom predavanju o mentalnom zdravlju djece i mladih i moram reći da su mene ovi podatci šokirali. Znala sam da su problemi u porastu, to je ono što je mjerljivo. Mjerljive su uputnice. Znači, mi preko uputnice šaljemo djecu i mlade nadležnom psihijatru. 2019. godine bilo je oko 5.000 uputnica, a 2023. bilo je 11.000. Sad kada tome zbrojite i one kojima roditelji potraže pomoć privatno stručnu pomoć, to je puno veća brojka.

Ja bih htjela naglasiti da nisu samo psihijatri osobe koje bi se trebale baviti mentalnim zdravljem djece i mladih, postoje i drugi stručnjaci poput socijalnih radnika, socijalnih pedagoga.

Peti razred je, inače, najteži razred u osnovnom školskom obrazovanju, dolazi do promjene, događaju se nekakve hormonalne promjene kod djece i mislim da nije pametno da mi taj peti razred uvrstimo za upis u srednju školu. A, kod nas u Hrvatskoj je taj peti razred ključan za upis u srednju školu. Kada sam ja bila u osnovnoj školi bio je sedmi i osmi razred, a sada se već od petog razreda stavlja još jedan pritisak na ta dječja ramena da moraju imati odličan prosjek, jer kako će upisati srednju školu. Zamislite jedno dijete od 10 godina sa svim tim pritiscima,” rekla je Perić Krstulović.

Što sve utječe na mentalno zdravlje

Iznimno su važni biološki čimbenici – temperament djeteta, IQ, fizičko zdravlje… Mi primjećujemo da ima jako puno pretile djece. Isto tako i utjecaj ljekova.

Nekakvi socijalni čimbenici su obiteljski odnosi, traume, vršnjački odnosi, stresni životni događaj, školska i radna sredina.

Psihološki čimbenici – to je samopoštovanje, strategije suočavanja, socijalne vještine, vještine komunikacije, vještine rješavanja problema. To sve spada u jedan model mentalnog zdravlja,” pojasnila je Perić Krstulović.

Zaštitni i rizični čimbenici koji utječu na mentalno zdravlje

“Zaštitni i rizični čimbenici su ono na čemu bi naši preventivni programi trebali biti bazirani – na jačanju zaštitnih čimbenika kako bi se rizični čimbenici smanjili, kako bi kod djece razvili određenu otpornost. Znači, niti jedan čimbenik rizika ne može biti odgovoran za rizično ponašanje, već mora biti čitav niz rizičnih čimbenika s jedne strane, a manje zaštitnih čimbenika s druge strane,” rekla je Perić Krstulović i objasnila:

“Kada imamo zaštitne čimbenike, odnosno kada imamo povećanu određenu kompetenciju djece i mladih, onda je vjerojatnost za negativni ishod manja.

Rizični čimbenici mogu nepovoljno djelovati na razvoj, povećavaju vjerojatnost pojave rizičnih ponašanja, dok zaštitni čimbenici djeluju pozitivno i imaju veću vjerojatnost zdravog razvoja pojedinca. Rizični i zaštitni čimbenici postoje kako u djetetu, tako i u obitelji, u nekoj okolini, odnosno zajednici. I intervencije trebaju ići na način da smanjuju rizične čimbenike i jačaju zaštitne čimbenike, odnosno otpornost kod djece i mladih.

Svjetska zdravstvena organizacija je navela niz rizičnih i zaštitnih čimbenika, pa su tako prema njima zanemarivanje i zlostavljanje kao rizični čimbenici, dok bi zaštitini čimbenik bio kvalitetno roditeljstvo. Jedan od rizičnih čimbenika je i usamljenost, dok bi zaštitni čimbenik bio sposobnost suočavanja s nekakvim nevoljama. Nekakvi stresni životni događaji, traumatska iskustva u djetinjstvu, naravno da su rizični čimbenici, ali socio-emocionalni rast, podrška obitelji i prijatelja bi bili zaštitni čimbenici.

Perić Krstulović je skrenula pozornost i da se se rizični čimbenici mijenjaju kroz vrijeme i naglasila kako ‘onda naše intervencije moraju biti u skladu s tim’.

“Današnja djeca se nose s nekim drugim rizičnim čimbenicima nego što smo se mi nosili nekad kad smo bili u srednjoj ili osnovnoj školi. Naše vrijeme je bilo skroz drugačije.

Moramo pronaliziti neke nove preventivne programe i intervencije kako bi pomogli današnjoj djeci. Navela bih čimbenike koji danas utječu na djecu i mlade, a to je definitivno pandemija, zatim potresi i ratovi... Ono što bi, također, naglasila je popustljiv roditeljski stil. Mi smo iz jedne krajnosti kada su bile kazne, došli totalno u drugu krajnost. Roditelji koji nemaju granice, ne postavljaju pravila – sve može. Danas se stavljaju na prvo mjesto dječje želje, a ne potrebe.

Danas je važno samo zadovoljiti ono što dijete želi. Super je da mi pitamo što dijete želi, međutim, problem je ako samo idemo za tim željama. Jako je važno uvažiti dječje želje, ali ne i zadovoljiti uvijek, jer ni ja ne zadovoljim uvijek sve moje želje. To je nešto s čim se moramo nositi, međutim tu se miješaju želje i potrebe. Te dvije stvari su skroz različite. Potreba, to su psihološke potrebe za pripadanjem, za prihvaćanjem, ljubavlju, da smo korisni.

Perić Krstulović je potom ispričala svoje iskustvo. “Ja sam susrela u svojoj praksi puno mladih koji su imali problem s delikvencijom, odnosno konzumacijom droga, a koje sam sa svojim stručnim timom smještala u zajednicu Papa Giovani XXIII. Naravno da su nas mrzili. Meni je to uvijek bio najgori dan u Centru, međutim kada bi ih došla posjetiti tri mjeseca poslije, sjeli bi nasuprot mene i rekli “ja se prvi puta osjećam korisno”. To je iznimno važno. On siječe drva tamo nekim susjedima u Vrgorcu i sretan je. Vidi da nešto može.

To je ono što ja govorim roditeljima – “dajte im da vam peku palačinke”. Dijete osjeti da može. Međutim, ne morate im kupiti zadnji Iphone koji je izašao na tržište. To roditelji bucaju. Zato ja mislim da su edukacije za roditelje od vrtića pa nadalje nužne. Upitan je sustav vrijednosti. Kakav je naš sustav vrijednosti? Ja imam dvoje djece, dvije cure, i pitam se kakav je sustav vrijednosti moje djece. Mi svi trčimo za novcem, Studentski centri se ljeti iznajmljuju turistima, pa se ti studenti miču iz tih centara. Pitam se kakav je sustav vrijednosti koji mi živimo. Kakva je naša zajednica? To je nešto s čim se ja borim i kao roditelj i kao profesionalac, to je ritam života.

Vrlo često roditelji i djeca se ne vide, a u kući su. Ja ih pitam kada su zadnji put imali zajednički ručak. Današnje obitelji komuniciraju ‘ja sam na treningu’, ‘ti si tamo’. Ja sam svjesna toga da su cijene otišle “u nebo” i da neki ljudi rade po dva posla, ali što je nama prioritet? Je li nam prioritet zarada? Pitam se što je našoj obitelji prioritet? Meni osobno je prioritet zajedničko vrijeme sa svojom djecom. Ja radim puno, ali najviše od svega želim znati što se događa s njima i nekad igrati s njima neku društvenu igru čak i ako mi se ne da. Nekad jednostavno moramo uložiti vrijeme i biti s našom djecom,” poručila je psihoterapeutkinja.

Nedostatak spontane igre

…što je izuzetno važno za razvoj djeteta.

“Dosadno im je. Djeci je dosadno, pa im stalno nešto dajemo. Jaki je porast u našim školama djece s ADHD-om i poremećaja pažnje i koncentracije. Navikli su da im non-stop nešto dajemo. Dijete je postalo centar obitelji, centar svijeta. To je isto veliki problem da su partneri izgubili kontatk jedno s drugim. Naravno da se sve mijenja kad dođe dijete, ali mislim da nam ne treba biti centar svijeta, jer je to isto jedan veliki teret za dijete,” naglasila je Perić Krstulović te dodala:

“Dostupnost sredstava ovisnosti, to je ovaj snus. On se može kupiti u trafici i stavlja se ispod nepca i ima utjecaj kao deset cigareta. To može kupiti dijete iz osnovne škole. Mi pratimo što se sve događa,

Nova statistika pokazuje i da su cure počele piti alkohol puno više od dječaka. Posljednja reklama piva je uvijek zgodna žena za šankom koju časte, naravno, muškarci i to se vrti na našem HRT-u. I mi imamo porast cura koje piju alkohol, pogotovu pivo. Rijetko kad su prije cure pile pivo.

I droga i kocka su dostupne. Čak mi je jedna mala rekla u Centru ‘pa šta je Danijela, to je samo jedna crta bijelog’. To govorim o speedu. A, o kokainu da ne pričam. Znači, ovo mi je rekla cura od 13 godina.”

Nekontrolirano korištenje mobitela

Perić Krstulović je upozorila i na posljedice nekontroliranog korištenja mobitela. “Ja zagovaram, i znam da se puno stručnjaka ne slaže samnom, da djeca barem do 4 razreda Osnovne škole ne nose mobitele u školu. Stvarno ne razumijem taj pojam potrebnosti mobitela jer su Osnovne škole uglavnom u kvartu gdje dijete živi. Ja ne vidim nikakav pozitivan učinak mobitela kod te djece. Svjesna sam da ih ne možemo maknuti od tehnologije, ali mislim da moramo napraviti jedan odmak.

Naša djeca provode dnevno više sati ispred ekrana. Kada pitam roditelje kažu ‘ma dobro, to je sat-dva’. Dijete onda kaže da je to 5-6 sati. Zamislite jedno dijete kojem se mozak razvija kakav to utjecaj ima na njegov razvoj.

Emocionalna pismenost

Psihologinja Perić Krstulović je skrenula pozornost i na nedostatak emocionalne pismenosti i empatije…”Ne znam koliko ste pratili ovo nedavno nasilje koje je išlo preko WhatsApp mreža. Nasilja je uvijek bilo, to uopće nije upitno. Bilo je nasilja i kada smo mi bili djeca. Ali, ovo što se danas događa je jako bešćutno. Ja uopće ne mogu zamisliti koji je to sklop u glavi da takvo ponižavanje neke osobe. I onda to završi na internetu i to se ne može više izbrisati. Zato ja kažem da je nedostatak empatije, nedostatak ući u druge cipele.

Nedostatak je i emocionalne pismenosti. Studenti o kojima sam vam pričala ne znaju nabrojati četiri osnovne emocije. A studenti su. Ne znaju prepoznati na sebi kako se osjećaju. Ovo su rizični čimbenici za koje ja smatram da su u posljednje vrijeme odgovorni za ovu poplavu ovih uputnica koje sam spomenula,” zaključila je Perić Krstulović.

Utjecaj medija

“Mediji i tehnologija su sastavni dio naših života i trebamo naučiti živjeti s njima,” rekla je psihologinja i dodala: Ono što mene pomalo plaši je da mi pokušavamo pratiti što se u toj tehnologiji događa, međutim, mislim da je to jako teško jer toliko ide naprijed da mi apsolutno ne možemo to sve stići i pitam se kako onda zaštiti sami sebe i kako onda zaštiti našu djecu. Naravno da mediji imaju pozitivan utjecaj, to je ono što ja uvijek volim naglasiti. Pozitivan utjecaj za obrazovanje, za informiranost, opuštanje, međutim ne možemo gledati na to, a da nema negativnog utjecaja. A, to je izloženost sadržajima neprimjerenim djeci i mladima. Zato ja kažem roditeljima da stave family link, imajte kontrolu što vam djeca koriste. Oni na YouTube kanalu mogu otići svugdje.

Jedan od problema je i što su djeca i mladi opsjednuti zabavom. Žele da im je sve high. Neki dan mi je jedna cura rekla kako ima vezu, prvi puta ima neki odnos, i kaže ‘meni nije stalno high’. Odnos za njih treba biti stalno high.

Veliki čimbenik na mentalno zdravlje imaju društvene mreže, a posebno cyberbullying. Ono poražavajuće je da samo 11 posto djece koja su žtrve cyberbullyinga potraže pomoć odrasle osobe. Treba se zapitati kakvi su tu odnosi u obitelji, ako dijete svom roditelju ne može reći što ga muči. Kakvi su nam odnosi? Kakva je ta klima u nekoj obitelji ili školi?”, zaključila je Perić Krstulović.

Preneseno sa: https://cronika.hr/istaknuto/2024/zasto-sve-vise-mladih-ima-poteskoce-i-negativne-posljedice-na-mentalno-zdravlje/

Projekt "Sloboda i odgovornost" u osnovnoj školi

Naše djelovanje očituje se i kroz projekte u obrazovnim institucijama (osnovnim i srednim školama).

Ovdje je prikazan izvod iz školsokg kurikuluma Osnovne škole Josip Pupačić Omiš za 2024./2025. školsku godinu o projektu: SLOBODA I ODGOVORNOST

CILJ
- Razvijati pozitivnu sliku o sebi, osjećaj vlastite vrijednosti i dostojanstva
- Učiti preuzeti odgovornost za svoje postupke i izgrađivati stajališta
- Iskusiti snagu kršćanske vjere koja vodi do potpune i prave slobode
- Potaknuti učenike na selektivno korištenje medija u razdoblju od 10 dana (10 dana bez ekrana)

NAMJENA
- učenicima od 5. do 8. razreda
- izgrađivanje odgovornog stava prema životu
- otkrivanje snage vjere i zajedništva kao pomoć i potporu na životnom putu oslobođenja
- zajedničko druženje, kritičko mišljenje, emocionalna pismenost, socijalne vještine
- smanjenje vremena provedenog uz ekrane kako bi se poboljšala komunikacija među učenicima te između roditelja i djece
- kvalitetnije osmišljavanje slobodnog vremena

NOSITELJI
- učenici petih, šestih i osmih razreda
- Ružica Matijević i Antun Budimir, vjeroučitelji
Suradnici:
- vjeroučiteljica Sanja Pešić
- razrednici osmih razreda
- učiteljica informatike
- stručna služba, knjižničarka
- hagioasistentica A. Perišić
- članovi Zajednice Susret, Cenakolo – Ugljane
- Udruga CINAZ Zadar

NAČIN REALIZACIJE
- projektna nastava: usmeno izlaganje, razgovor, pisano izražavanje, molitva, edukacijske igre (kvizovi), likovno, glazbeno i scensko izražavanje, čitanje i rad na tekstu, meditacija
Sadržaji:
1. LIJEPO JE ŠTO POSTOJIŠ – radionice prof. Ana Perišić
2. TERENSKA NASTAVA, posjet Zajednici Susret, Cenakolo u Ugljanima
3. 10 DANA BEZ EKRANA
Radionice:
„Dobre i loše strane medija“, voditelj učiteljica Informatike Zdenka Vukasović
„Loše poruke koje šalju mediji“, voditelj učiteljica Informatike Zdenka Vukasović
Kakav je moj „otisak vjere“ u virtualnom okruženju, voditelj vjeroučiteljica Sanja Pešić

VREMENIK
- tijekom nastavne godine 2024./25.

TROŠKOVNIK
- prijevoz autobusom
- dar za Zajednicu Cenakolo
- realni troškovi

NAČIN VREDNOVANJA
- pisano, likovno, glazbeno izražavanje
- rad u skupinama: uživljavanje u uloge, izrada radnih listića i plakata
- izrada ppt prezentacija kroz samostalan istraživački rad

I KORIŠTENJA REZULTATA
- različiti oblici igara, asocijacija, kreativnog stvaranja i dijaloga
- intervju s štićenicima Zajednice
- vidljivost rezultata projekta: panoi škole, školski radio, web škole
- pristupna anketa za roditelje i učenike
- desetodnevno vođenje dnevnika o korištenju ekrana
- evaluacija projekta s učenicima i roditeljima

Izvor: https://os-jpupacic-omis.skole.hr

Prevencija ovisnosti kod djece i mladih – „Reci ne ovisnosti“ - OŠ Trstenik

Prevencija ovisnosti kod djece i mladih – „Reci ne ovisnosti“

Profesorica Ana Perišić iz Centra za hagioterapiju – Split održala je obrazovnu tribinu učenicima osmih razreda naše škole planiranu Školskim kurikulumom.

Tema predavanja je bila Prevencija ovisnosti kod djece i mladih – „Reci ne ovisnosti“. Na predavanju su bile nazočne i predmetne nastavnice Renata Duran (biologija, kemija), Nada Ugrina (povijest, geografija), Mirjana Mešin (vjeronauk) i školska defektologinja Kristina Penović.

Svijet u kojem danas žive djeca i mladi prepun je izazova koji mogu odvesti u ovisnost. Pušenje, klađenje, pretjerana konzumacija alkohola, igre na sreću, društvene mreže neprihvatljivog sadržaja ugrožavaju mentalno zdravlje i dostojanstvo mlade osobe. Velik uzrok neslobode predstavlja tzv. život u virtualnom svijetu. Djeca su zarobljena i izložena satima nekontroliranom, bezvrijednom i često opasnom sadržaju. Dugogodišnja statistika u sklopu prevencijskih programa pokazuje da učenici osmih razreda borave više od četiri sata dnevno na internetu prateći društvene mreže koje nemaju nikakvu obrazovnu vrijednost. Sve su to izvori preko kojih se lako upada u ovisnost u ranoj dobi života.

Profesorica Perišić nastojala je pojasniti učenicima kako je sloboda ključna kod čovjekova razvoja i kako biti slobodan ne znači birati između dobra i zla, već se neprestano opredjeljivati za dobro. Navela je kako svakoga od nas pozitivne misli, riječi i odluke izgrađuju. Svatko od nas je dragocjeno i vrijedno biće, posebno i neponovljivo.

Djeca su aktivno sudjelovala u radu i rado iznosila mišljenje vezano na navedenu problematiku. Predavanje je bilo korisno iskustvo učenicima i učiteljima, a i poticaj da se na nekom sljedećem uključe i roditelji naših učenika.

Članak je prenesen sa web stranice OŠ: https://os-trstenik-st.skole.hr/prevencija-ovisnosti-kod-djece-i-mladih-reci-ne-ovisnosti/

Tribina je urađena u sklopu Školskog kurikuluma OŠ Trstenik za šk. godinu 2024./2025. (izvod iz kurikuluma):
15. 11. - 15. 12. 2024. - MJESEC BORBE PROTIV OVISNOSTI
Nositelji aktivnosti:
Renata Duran, Majda Žnidar Čačija,
Ivana Plazonić (zamjena za Anu Nazor), Nada Ugrina
Suradnici:
Ana Perišić, mag.pfilo.,
školska defektologinja Kristina Penović,
učenici 7. ili 8. r.
- predavanja i radionice
- projekcija tematskih filmova
- prezentacije

Podcast GKMM-a „Budi solidaran". Gošća je Ana Perišić

U novom Podcastu Gradske Knjžnice Marko Marulić „Budi solidaran" gostovala je Ana Perišić, voditeljica Centra za hagioterapiju - Split.

Marko Klarić: Razgovarali smo što je hagioterapija te kako ju je zamislio pok. prof. Tomislav Ivančić; također, koje su znanstvene osnove hagioterapije, kako hagioterapeuti rade na projektima u obrazovanju (mladi i stručno osoblje škola), hagioterapijski rad u području socijalne skrbi i zatvorskog sustava.Tema je bila i kriza identiteta suvremenog čovjeka i kako da pronađe smisao i osvijesti vlastitu orginalnu vrijednost.