Menu

Filozofija tvrdi da je čovjek biće u bitku, a teologija da je stvorenje koje svoj izvor ima u Stvoritelju. Povezanost bića – stvorenja s temeljem njegovoga postojanja osposobljava ga za ostvarenje osobne originalnosti i to kroz neograničeni razvoj. Hagioterapijski lijek je novo povezivanje čovjeka s bitkom.
Patnje duhovne duše nastaju u nepoštivanju zakonitosti transcendentala, tj. u čovjekovu otklonu od bitka. Transcendentali su put u zdravlje, oni su smjerokaz koji čovjeku pokazuje put u puninu života i mogućnost nadvladavanja patnje. Dobrota, istina, ljubav, jedinstvo i ljepota ozdravljaju život i drže ga u trajnom postojanju. Ove fundamentalne vrjednote suprotnost su svakom zlu i razaranju te umnažaju stvarateljsku radost koju čovjek spoznaje u ostvarivanju svoje originalnosti.
Dobrota kao apsolutna stvarnost duboko liječi čovjekovo ranjeno dostojanstvo. Njegovoj osobi daje mogućnost razvoja, a život čini zaštićenim i vječnim, njegovu savjest osposobljava za egzistencijalno i moralno postojanje, srce liječi svojom bezuvjetnom dobrohotnošću te izgrađuje i obnavlja povjerenje.
Istina okuplja i prožima spoznajne organe u cjelovitost životne spoznaje. Ona vodi na put mudrosti.
Ljepota se očituje u čovjekovom prepoznavanju talenata i stvarateljskoj snazi. Ona je plod čovjekovoga djelatnog promišljanja i ostvarenja vlastitog života. Ljubav je, kao kruna ljudske egzistencije, plod prihvaćanja i ostvarenja te sjedinjenja sa Stvoriteljevom zamisli. Ona uz preispitivanje traži i odluku. Odluka je i u davanju i u primanju.
Bitak je konstitucija cjelokupne duhovne dimenzije, a očituje se u Stvoritelju, samom čovjeku, obitelji, društvu i cjelokupnoj prirodi.