Struktura hagioterapije
Preventivna hagioterapija označava efikasno djelovanje u javnosti jer je upućena na cijelo društvo, a s ciljem osnaživanja svakog pojedinca. Današnjem čovjeku potrebno je pomoći u jačanju njegova „duhovnoga imuniteta“ kojim se nadvladavaju uvrede, nepravde i drugo zlo. Hagioterapija potiče na izgrađivanje u vrlinama i krepostima te daje snagu za moralno djelovanje.
Kurativna hagioterapija dijagnosticira boli, ranjenosti, patnje i bolesti duhovne duše te za njih traži lijek. Kurativna se hagioterapija bavi ljudima s antropološkim bolima, kroz individualni ili grupni rad, te onima koji će patnicima donijeti zdravlje. Ona sadrži različite putove ili pristupe.
Razvojna hagioterapija naglasak ima na razvoju, i to u moralu, krepostima i odvažnim snagama djelovanja. Budući da je bit duha sloboda od prostora i vremena, on je onaj koji je uvijek u razvoju, stoga je antropološko zdravlje čovjeka upućeno na razvoj.
Mikroterapijska hagioterapija podrazumijeva individualnu terapiju, tj. pruža pomoć pojedincu da se svestrano razvije u snazi duha, vjeri, nadi i ljubavi. Ta se terapija pruža u centrima za hagioterapiju i raznim ustanovama (u zdravstvenom sustavu, na području socijalne skrbi i prosvjete).
Makroterapijska hagioterapija obuhvaća ozdravljanja cijeloga društva ili velikoga broja ljudi. Ona se ponajprije provodi kroz grupnu terapiju, kroz informiranje ljudi da njihova duhovna dimenzija u svom razvoju nema granica, ali i poimanje razorne snage negativnih misli, riječi, djela, predrasuda i navika.