Za prave sportaše

Piše: Damir Petrić, trener, CHT Split (Hagiohr br. 18) 

Sportaš se često tijekom karijere nađe u sukobu – s upravama klubova, trenerima, suigračima, publikom, medijima...
Svi od sportaša nešto očekuju – ili rezultat, ili njegovu misao, ili njegov stil života. Što je sportaš uspješniji, to je ljudima interesantniji, jednima postaje uzor, a drugima prijetnja, objekt mržnje i ljubomore. Neki ga navijači vole, drugima pak nije drag.

Ako sportaš osvetnički reagira, može doći do sukoba i novih frustracija i mržnje. Ako nije duhovno snažan i osviješten, sportaš može čak prouzročiti sukobe navijača, mržnju između regija ili nacija. Mržnja i nasilje mogu se prenijeti na područja koja nemaju veze sa sportom i mogu nastradati i nedužni pojedinci.
Mnogi sportaši upadaju u zamke menadžera i uprava klubova; oni im nameću što da govore i kako da se ponašaju da bi ih, u konačnici, mogli što bolje prodati. Ukoliko to sportaši prihvate, gube slobodu, postaju robovi, a njihove karijere krenu lošim putem. Sportaš treba ostati dosljedan i vjerovati u svoj stav te ne biti usmjeren na materijalno, već na duhovno. Duh je bezgraničan i sportaš se ne mora bojati odlučiti se za dobro iako možda trenutno gubi nekakav ugovor ili neku namještenu karijeru koja je ograničena jer je nečim uvjetovana od drugih. U sportašu je bezgranični talent, koji je duhovan, i ne smije se uvjetovati!
Sportaši bi trebali biti svjesni da su javne osobe, da njihovi stavovi i poruke mogu oplemeniti ljude te ljudima u najtežim životnim situacijama biti motiv i pružiti im ponos i radost, a mogu i druge isprovocirati na klik u njihovu obraćenju prema dobru. Vrlo je važno što sportaši govore i kako žive u privatnom životu jer to svi prate!
Ključno je da sportaši znaju oprostiti sve uvrede koje su im upućene. Oprostom ne prihvaćaju negativnosti koje im publika ili suparnički igrači upućuju. Kad nadiđu uvrede, postaju još kvalitetniji sportaši. Zapravo, sportaši mogu biti pravi uzori ako djeluju po principima duha i hagioterapije, ako su spojeni sa transcendetalima, ako su usmjereni na dobro, ako govore o ljubavi, o istini, ako im je privatni život ispunjen ljubavlju i dobrotom. Onda sigurno mogu pozitivno utjecati na svoje fanove, navijače, kolege sportaše i na svakog čovjeka. Svojom pričom i načinom života mogu probuditi pozitivno djelovanje čak i u rizičnim skupinama društva.
Tek i duhovno sportskim životom sportaši mogu stalno unaprjeđivati sami sebe, a time i druge te živjeti život ispunjen radošću. Sportaši si ne smiju dopustiti odlučivati se za neke kratkotrajne ovozemaljske koristi, a zanemariti duhovni život i svoje postojanje jer u prividnoj i trenutnoj dobiti zamka je u kojoj se gubi čovječnost i kontakt sa apsolutnim dobrom.