Menu

U Verbumovoj Knjižari sv. Frane u Splitu 25. listopada u sklopu programa "Susret s autorom" gostovala je Ana Perišić, hagioasistentica i voditeljica Centra za hagioterapiju u Splitu. Autorica knjige "Hagioterapijski pristup u radu i suživotu s djecom i mladima" i više radova s ovoga područja na "Susretu s autorom" govorila je o vlastitom životnom putu, školovanju na Agronomskom fakultetu i Pedagoškoj akademiji u Zagrebu nakon čega je uslijedio prosvjetni rad tijekom pet godina.

Prisjećajući se studentskih dana u Zagrebu, rekla je kako je po dolasku u Zagreb došla u kontakt s hagioterapijom tj. seminarima za studente prof. Tomislava Ivančića, osnivača zajednice "Molitva i Riječ" (MiR) te utemeljitelja hagioterapijske metode koja se iz Hrvatske proširila u 10 zemalja u kojima djeluje kroz formalne centre i institucije civilnoga društva, a u još petnaestak zemalja program se provodi na različite načine. U tom pristupu stvarnosti i čovjeku pronašla je odgovor na vlastita pitanja i traženja vezano uz bazičnu nesigurnost koja se razvila zbog zdravstvenih tegoba u dišnom sustavu zbog kojih je bila onemogućena u mnogo toga što je djeci njene dobi bilo dostupno. Zahvaljujući toj vrsti izolacije zavoljela je pisanu riječ i knjige koje su bile njen odlazak u različite svjetove te joj postaje najbolji prijatelji u tim okolnostima, kako je istaknula Perišić.

Sklona pisanoj riječi danas osobito izdvaja knjigu "Susret sa živim Bogom" Tomislava Ivančića, kao i njegov križni put koji pokazuje kako muke mogu uroditi plodom, ali i djela pape Benedikta XVI. kao vrsnog teologa i učitelja. Voli pročitati i dobar krimić, ali i beletristiku, ali danas više bira dobro štivo.

Sredinom 1999. godine napustila je prosvjetni rad u Zagrebu i preuzela ulogu koordinatorice programa Zajednice MiR u Velletriju u Italiji, a po povratku iz inozemstva i nakon završetka Instituta za teološku kulturu laika 2004. pri KBF-u preuzela je mjesto ravnateljice Dječjega doma te voditeljice Centra za rehabilitaciju i radnu terapiju Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Odlazak u inozemstvo bio je na svoj način izazovan, a preuzimanje ove odgovorne funkcije u nadbiskupijskom Caritasu u Zagrebu bio je odgovor na njenu želju da dâ veći doprinos društvu. Nije ni slutila da će ta nutarnja želja biti tako brzo uslišana kad joj je ponuđeno mjesto ravnateljice koje je prihvatila želeći se staviti potrebitima na raspolaganje i rastu institucije kakav je Caritas. 

Nakon odrađenog mandata odlučila je vratiti se iz Zagreba u Dalmaciju i posvetiti se onome za što uviđa da postoje velike potrebe, a za što se tijekom godina edukacije za hagioasistenticu na svoj način i pripremala. U Splitu je postala stručna voditeljica Centra za hagioterapiju koji do današnjega dana uspješno djeluje pružajući pomoć svima onima koji ne nalaze ili su izgubili smisao. Usmjerena na osvještavanje jedinstvenosti, vrijednosti i neponovljivosti svakoga čovjeka, njegova smisla kao i otkrivanja talenata koji će omogućiti čovjekovo samoostvarenje, hagioterapija je usmjerena na čovjeku dimenziju smisla. 

Bit hagioterapije je istraživanje čovjekove antropološke dimenzije i njezinoga zdravlja. Usmjerena je prema svim ljudima neovisno o svjetonazoru i religijskom usmjerenju, jer pitanje smisla i općih vrijednosti zahvaća sve ljude. Centar u Splitu smješten na Mihovilovoj Širini (br. 1) provodi programe individualne i grupne terapije, savjetovanja i pomoći ljudima koji su u različitim potrebama polazeći od narušenog osjećaja bazične sigurnosti, preko trauma, PTSP-a, ovisnosti, depresije, poremećaj prehrane, obiteljskih i bračnih problemi itd. Osvještavajući svakoga pojedinca u onome što jest omogućuje mu da nadiđe probleme proizišle iz interpersonalnih odnosa posvješćujući smisao koji ne ovisi o drugim ljudima i stvarima. Mi pružamo konopčiće za koje se ljudi hvataju i pomažemo im da sami iziđu iz tame u koju su zalutali, rekla je Perišić. 

Uloga hagioasistenta je i itekako zahtjevna jer traži autentičnost. Kao i u svemu ostalome autentičnost i proživljeno iskustvo je ono što nas približava drugima, istaknula je te dodala kako je to veliki zadatak jer traži svakodnevni rast i rad hagioasistenta na sebi – moraš imati da bi mogao dati. Iskustva rada u prosvjetiteljstvu, institucijama socijalne skrbi, organizacijama civilnoga društva, premda naizgled različiti, itekako su nadopunila mozaik znanja i vještina koji je zaokružen studijem hagioterapije i pridonijeli su radu s korisnicima i ljudima u potrebi Ane Perišić. 

U okviru Centra za hagioterapiju, koji koordinira centre u Dalmaciji, Istri te Bosni i Hercegovini, prođe nekoliko tisuća korisnika kroz različite programe i edukacije, a edukaciju provode i na terenu tj. u organizacijama i institucijama koje traže njihovu pomoć. Osim hagioterapije koju centar provodi, organiziraju i različite okrugle stolove i radionice u cilju pomoći.

Upitana kako gleda na izazove suvremenoga svijeta u kojemu je sve prisutnija duhovna i duševna glad, ali i porast otuđenja i depresivnih stanja i bolesti, Perišić je istaknula kako je to nažalost logičan slijed razvoja svijeta u kojem je puno toga podređeno tehnološkom napretku i razvoju, koji je potreban, ali koji je podređujući sve jednome cilju, doveo do zaborava i(ili) isključenja čovjeka. Upravo stoga hagioterapija može ponuditi odgovor mnogim ljudima, jer premda se ne bavi liječenjem tjelesnih i psihičkih simptoma boli, otkriva čovjekov smisao i izvor postojanja, njegovu neponovljivu osobnost, posreduje mu zakonitosti dobra, istine, ljubavi, pravednosti, slobode, kreativnosti i drugih vrednota i potiče ga na odluku da misli, djeluje i očekuje dobro te da nadilazi narušene međuljudske odnose, među ostalim i kroz praštanje i pokajanje. 

Publika koja je s velikim zanimanjem pratila Anu Perišić na "Susretu s autorom", kojim je moderirala Jelena Hrgović, iskoristila je prigodu za pitanja i bolje informiranje o toj temi, ali i mogućnostima sudjelovanja na programu, na što je Perišić pozvala sve da informacije prate i na mrežnim stranicama centra www.hagioterapija-split.hr 

 

Izvor: Slobodna Dalmacija