Hagioterapija u radu s mladima
(Izvještaj s tribine „Hagioterapijski pristup u radu s djecom“)
Piše: Melita Muškardin (Hagio.hr br. 19)
U Malom Lošinju, krajem rujna ove godine, u prostorijama Osnovne škole Maria Martinolića, održana je tribina pod nazivom „Hagioterapijski pristup u radu s djecom“. Voditeljica tribine bila je prof. Ana Perišić, voditeljica Centra za hagioterapiju iz Splita. Iako je tribina bila namijenjena prvenstveno prosvjetnim djelatnicima, zdravstvenim radnicima te onima koji rade u socijalnim službama, Centru za socijalnu skrb te odgojnim domovima, okupila je i ljude drugih zanimanja budući da je, prema njihovim riječima, naslov tribine sugerirao jedan drukčiji pristup u poimanju djeteta i samog odgoja. Tako se na tribini okupilo šezdesetak zainteresiranih koji su vrlo pažljivo slušali izlaganje te su s tribine ponijeli nova znanja koja će moći iskoristiti u daljnjem radu s djecom.
Nakon uvodnog dijela u kojem je profesorica upoznala prisutne s pojmom hagioterapije kao metodom kojom se antropološka medicina služi u radu s ljudima, moglo se čuti da je dijete prvenstveno osoba te da ono ima svoju duhovnu dušu preko čijih organa „upija“ stvarnost koja ga okružuje. Velik i važan dio te stvarnosti imaju upravo odrasli koji su u direktnom kontaktu s djecom te svojim kvalitetnim pristupom i ljubavlju mogu i moraju biti pozitivan uzor djeci kako bi se ona razvila u ljude pune samopouzdanja.
Izlaganje je završeno prikazom rezultata dobivenih nakon provedenog istraživanja s djecom i mladima, a na temu ispitivanja duhovne inteligencije u procesu odgoja i obrazovanja. Rezultati su bili još jedna potvrda nužnosti mijenjanja pogleda na djecu i odgoj te opravdanost hagioterapijskog pristupa u radu s djecom i mladima.
Značaj ove tribine u tome je što je po prvi put objedinila sve razine u odgoju djece, od predškolskog uzrasta preko osnovne škole pa sve do srednje škole, uključujući i socijalnu i zdravstvenu skrb. Nadamo se da je ovo samo početak ovakva pristupa stručnom usavršavanju odgojno-obrazovnih djelatnika te da će se iznaći uvjeti i mogućnosti i višednevnih susreta u vidu radionica kako bi djelatnici mogli što bolje upoznati tko je to čovjek te tako, jačajući i ozdravljajući svoju duhovnu dušu, pozitivno i zdravo djelovati na djecu kroz svoje zanimanje i neposredni rad s njima.
Evo i nekih dojmova prisutnih:
„Ovo je bilo prvi put da čujem novi pristup u odgoju i obrazovanju djece koji me stavlja u poziciju koja je odlučujuća u odrastanju djeteta!“
Jelena, mag. primarnog obrazovanja
„ Predivno iskustvo. Osjećala sam kao da lebdim! Govor predavačice bio je autentičan i jednostavno sam joj sve povjerovala. Potaknula me da razmislim o potrebi da čovjek prvenstveno zavoli sebe. Divno bi bilo kad bi svaki dan mogli odvojiti malo vremena da se podsjetimo da, unatoč svim nedaćama, dan koji je pred nama može biti lijep. Muči me samo što znam da je to trening koji još uvijek ne znam prakticirati. Također mi je otvorila oči da na djecu, posebice onu iz odgojnih domova, gledam drugim očima te da ih doživim kao „jednake“ostalima. Oni se samo spletom okolnosti nalaze tamo, iako sami nisu za to odgovorni.“
Alma, dipl. iur.
„Svakako me potaknulo na razmišljanje da se prvo ja moram promijeniti i zavoljeti kako bih mogao voljeti ljude oko sebe te pozitivno na njih djelovati!“
Nikola, odgajatelj
„ Iako sam već to slušala, vrijednost tribine vidim u iskustvu predavačice koja je o problemu odgoja i obrazovanja djece i mladih progovorila iz pozicije stručnjaka i čovjeka koji dolazi iz prakse. Bila je vrlo autentična. Dala je neke nove smjernice u radu s djecom te pokazala da se od čovjeka nikad ne smije odustati te da je svatko vrijedan i originalan. Sve to potkrijepila je rezultatima i tako dala i jednu znanstvenu notu samom predavanju. Tribina se održavala u jednom vrlo pozitivnom ozračju, što bi trebala postati praksa svih stručnih usavršavanja.“
Olivela, dipl. učiteljica
