Menu

Ovdje je prikazano nekoliko izvadaka iz članaka na temu duhovnosti u medicini i dan je prikaz početaka uvođenja duhovnosti u medicinu i psihijatriju u Republici Hrvatskoj.

1. Duhovnost i medicina

Tisućljećima se smatralo da su duhovno i tjelesno nedjeljivi pojmovi te je tako bilo normalo ispreplitati vjeru i zdravlje, odnosno liječenje.
Doduše, bilo je zagovornika suprotnih pogleda i ranije, no s Reneom Descartesom, sedamnaesto stoljeće je dovelo do zagovaranja stajališta odijeljenog pristupa duhovnom i tjelesnom.
Na tim temeljima je upravo snažan napredak medicine i uspješno liječenje cijelog niza bolesti dalo zamah postepenom napuštanju mišljenja o jedinstvu tjelesnog i duhovnog.
Medicinska znanost se razvijala sve više zanemarujući ulogu duhovnog i psihičkog u nastanku i liječenju različitih tjelesnih oboljenja, što je postalo osobito izraženo u suvremenom dobu kada se pojava i liječenje svake bolesti ili poremećaja nastoje objasniti i liječiti gotovo isključivo fizikalnim putem.
Uvelike pojednostavljeno, smatralo se da je tijelo u biti „stroj“ koji se može "popravljanjem dijelova" vratiti u optimalno stanje ili ga barem približiti tom stanju.
Uz to, moderan čovjek pokušava egzistirati izvan okvira tradicionalnih, duhovnih, ali i religijskih vrijednosti čija je funkcija da zadovolji čovjekovu potrebu za smislom, da čovjeku pruži snagu i vjeru u samoga sebe preko veze s nečim neprolaznim, sveprisutnim i apsolutnim, a ne preko prolaznih objekata koji se s vremenom istroše i izgube te na taj način vode u tugu, depresiju i bolest.
Iako je isprepletenost duhovnog i tjelesnog poznata od najstarijih civilizacija te je isticana u gotovo svim religijama, tek se u zadnje vrijeme taj međuodnos više proučava i polako vraća svoj izgubljen značaj.
Ukoliko je življenje vjere odnosno duhovnost autentično, uzeti nam je u obzir i njezinu mogućnost pomoći u prevladavanju psihičkih tegoba napose depresivnih stanja i tjelesnih teškoća.
U istraživanju provedenom u Švicarskoj, gdje se proučavao način na koji religiozna uvjerenja i aktivnosti utječu na liječenje i tijek bolesti u kroničnih shizofrenih bolesnika, čak dvije trećine ispitanika je smatralo duhovnost vrlo važnom ili pak esencijalnom u svakodnevnom životu.
Do sada učinjena istraživanja govore nam o povezanosti duhovnosti s raznim područjima medicine, odnosno o utjecaju duhovnosti na bolji ishod u liječenju raznih bolesti. Provedenim istraživanjima došlo se do saznanja da duhovnost može imati važnu ulogu u boljem oporavku onkoloških pacijenata, kao i kardioloških pacijenata.
Tijekom zadnjih desetljeća, provedena su mnoga znanstvena stručna istraživanja kojima je zajednički zaključak da postoji povezanost razine duhovnosti s poboljšanjem simptoma različitih psiholoških (depresija, tjeskoba, ovisnosti, shizofrenija, prevencija samoubojstva) i tjelesnih poremećaja (poput kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih oboljenja, dijabetesa, reumatoidni artritis, multipleskleroze, malignih bolesti). Učinjene su i brojne studije o povezanosti duhovnosti, depresije i tjelesnih bolesti koje nam ukazuju da se kod nekih stanja (karcinoma, kardiovaskularnih bolesti) može javiti depresija. Duhovnost može utjecati na redukciju simptoma depresije, što doprinosi boljem stanju osnovne bolesti.
Sve više raste zanimanje za duhovnost i njenu primjenjivost u liječenju kako bi se ta saznanja uključila u zdravstvenu njegu, ali i svakodnevni život.
Osim toga, bolesnici su sve svjesniji svojih prava te traže da aktivno sudjeluju u vlastitom liječenju, ali i da se poštuju njihovi svjetonazori, uvjerenja i vrijednosti. Moguće je da na taj način biraju one vidove liječenja kroz koje mogu ostvariti vlastiti osjećaj duhovnog.
No nije bolesnik jedini čimbenik uspješnog liječenja, veliku ulogu ima i sam terapeut, a da bi netko bio dobar terapeut mora biti spreman prihvatiti i priznati duhovne komponente bolesnika, ali i razviti i istražiti svoju vlastitu duhovnost i životne vrijednosti.
Sve je više bolničkih institucija diljem svijeta koje uspostavljaju posebne programe kojima je cilj povezivanje duhovnih, religioznih potreba i potencijala pacijenata kao dio terapijskog procesa.
(iz brošure: „Depresija i duhovnost“ dr. spec. psihijatara Rudolfa Ljubičić i suradnika 1.)

2. Duhovna psihijatrija

Moderno društvo donosi sa sobom bolesti koje liječnicima u svakodnevnom radu s pacijentima otvaraju pitanja na koja poznata rješenja ne samo da nisu djelotvoran odgovor, već mogu biti izvor još dubljih problema. Živimo u vremenima tehnoloških čuda, svijetu nasilja, globalne gospodarske i moralne krize te se čini kako su pritisci u svakodnevnom životu sve veći.
Dok u nerazvijenim zemljama vlada materijalna glad, u razvijenim zemljama sve više raste duhovna glad.
Duhovnost se odnosi na traganje za značenjem vrijednosti i smisla života, a samim time i zdravlja.
Zdravlje kao osnovni cilj u medicini treba svoj „preustroj“ i pomak sa tjelesnog, psihičkog i socijalnog blagostanja na ono sveobuhvatno, nadopunjeno smislom, odnosno duhovno.
Iako se duhovnost shvaća kao novo područje u medicini, ono je zapravo jedna od najstarijih ljudskih potreba koju nalazimo u svim kulturama i civilizacijama, a krajem prošlog i početkom ovog stoljeća dolazi do njezine ponovne integracije u medicini. Suvremena psihijatrija trudi se biti holistička - cilj joj je vraćanje čovjeka u funkcionalnost, podizanje kvalitete života kako pojedinca tako, posljedično, i zajednice, podizanje svijesti te prevencija širenja pošasti današnjice poput ovisnosti, konzumerizma, materijalizma...
(iz članka: „Psihijatrijski kongres za duh i dušu“; dr. L. Knežević i spec. psih. N. Jelovac; časopis Hagio.hr, br. 7) 2

3. Psihijatrija i duhovnost

Problem odnosa između psihijatrije i duhovnosti ili psihijatrije i religije/vjere postoji od nastanka psihijatrije. Tijekom povijesti uvijek je bilo pokušaja kako psihijatrijski tretman osnažiti duhovnim ili religioznim pristupom. Važno je i danas promišljati taj odnos i vidjeti može li biti plodonosniji u psihijatrijskom liječenju.
Jedan od temeljnih etičkih dvojbi psihoterapeuta svakako je postići vrijednosno-moralno-svjetonazorsku neovisnost u odnosu na pacijenta. Tu postoje izazovi koje će trebati razmatrati liječnici, etičari, filozofi i teolozi.
Ono što se danas naziva „duhovnim“ u psihijatriji zapravo je pitanje smisla i vrijednosti naše egzistencije, pa je logično da to „duhovno“ postoji u svakom čovjeku, bio on vjernik, ateist, agnostik ili pripadnik bilo kojeg svjetonazora. Duhovnost imaju svi ljudi. Za vjerovati je da postoji „globalni vrijednosno-humanistički temelj“ koji omogućava dijalog sa svakim pacijentom (čovjekom).

4. Psihijatrija i religija

Početkom stoljeća 20. stoljeća, za Sigmund Freuda (uglednog znanstvenika tog vremena) religioznost je psihička bolest (iluzija ljudskog duha) . Tu ideju je preuzeo od pesimista Nietschea. Freudova djela obilježava žestoki napad na religiju a svoju teoriju smatra savršenom.
Stav da vjera i znanost imaju međusobno posve drukčije poimanje ljudske prirode uzrokovao je krivo shvaćanje i krive znanstvene teorije vjerskih poimanja.
Odvojenost znanosti i religije spojilo je Freudovo negativno viđenje iste, što se reflektiralo na psihijatriju - kroz dijagnostičku klasifikaciju, teoriju, istraživanja i praksu. Rezultat - potpuno ignoriranje i patologiziranje vjerske duhovne dimenzije života.

Danas početkom 21. Stoljeća dokazano je suprotno. Vjera u psihijatriji može biti partner. Posljednjih godina rađeno je niz istraživanja koja su potvrdila povezanost između religioznosti, duhovnosti i psihijatrije, te nam potvrdila da npr. duhovnost može imati veliki utjecaj u nastanku i liječenju depresije.

Vjera i duhovnost pomažu nastajanje psihofizičke ispunjenost. Poboljšavaju emocionalne, kognitivne funkcije, pomaže pojedincu u prihvaćanju i razumijevanju drugih. U adolescenta potiče individualno sazrijevanje i očuvanje socijalnih vrijednosti i standarda.

Dok se u sve više svjetskih klinika uvode posebni programi kojima je cilj integrirati duhovne potrebe pacijenta s terapijskim procesom, kod nas je duhovnost još prilično zanemarena u liječenju bolesnika.

U Hrvatskoj u integraciji duhovnosti u psihijatriju prednjače prof. dr. Miro Jakovljevićem sa KBC-a Rebro. („Duhovnost u suvremenoj medicini i psihijatriji“, Pro Mente, 2010. Zagreb) i prof. dr. Đulijano Ljubičić sa KBC-a Rijeka, (autor knjiga: "Duhovnost i psihijatrija", Rijeka, 2009; "Suicid i duhovnost", Rijeka, 2010; "Depresija i duhovnost", Rijeka, 2010. koje se koriste na kolegiju "Duhovne medicine" na Medicinskom fakultetu u Rijeci).

5. Duhovnost i psihijatrija u Hrvatskoj – počeci

Na simpoziju "Vjera i zdravlje - Uloga duhovnosti u modernoj medicini i psihologiji”3 (2005. god.) koji su organizirali udruga Centar da duhovnu medicinu i Zaklada “Biskup Josip Lang” pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi RH zaključeno je: "S obzirom da se duhovnost kao kategorija donedavno teško svrstavala u postojeće znanstvene paradigme, postojala je tendencija da se njezina uloga u medicini i psihijatriji smatra manje vrijednim objektom ozbiljnih znanstvenih istraživanja. Međutim, veliki broj studija provedenih na ovu temu u posljednjih petnaestak godina dokazuju upravo suprotno. Pregled cjelokupne do danas objavljene znanstvene literature na polju odnosa duhovnosti i ljudskog zdravlja upućuje na sljedeći zaključak: duhovnost i vjera u pozitivnom su odnosu sa željenim terapijskim učinkom. U preko 650 znanstvenih radova citiranih u bazi podataka Nacionalnog instituta za zdravlje SAD-a dokazana je povezanost razine duhovnosti sa poboljšanjem simptoma depresije, tjeskobe, ovisnosti, prevencije suicida, shizofrenije, srčanih bolesti, dijabetesa, reumatiodnog artritisa..."

Prvi međunarodni znanstveni simpozij o hagioterapiji4 održan je od 9. do 11. studenog 2006. godine u Zagrebu u organizaciji zagrebačkoga Centra za duhovnu pomoć. Na simpoziju je pred brojnim sudionicima svoja izlaganja iznijelo više od 30 predavača iz Austrije, Italije, Njemačke, Nizozemske, Slovenije, Slovačke, Švicarske, Ukrajine, Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Prigodni zbornik obuhvaća znanstvene radove o čovjekovu duhovnom području, pregled razvoja hagioterapije i njezinu perspektivu, prikaze znanstvenih istraživanja i rezultata u provođenju hagioterapije.

Na simpoziju "Psihoterapija - škole i psihoterapijski pravci u Hrvatskoj danas" održanog 11.05.2007 u Vrapču - Zagreb, dan je prikaz hagioterapije kao terapijske metode za ozdravljenje čovjekove duhovne dimenzije odnosno duhovne duše (vidi knjigu objedinjenih izlaganja sa simpozija) 5
Ipak, hagioterapija (antropološka medicina) nije psihoterapeutski pravac nego autonomno, kompetentno područje znanstvenog i terapijskog istraživanja čovjekove duhovne dimenzije odnosno liječenje cijelog čovjeka.

O tome da nema odvojenosti tjelesne, psihičke i duhovne dimenzije čovjeka svjedoči i inicijativa grupe psihijatara sa KBC Rebro za utemeljenje "Centra za duhovnu medicinu", koju je 2009. prepoznao i podržavao Dr. Ante Simonić, potpredsjednik vlade RH ali koja na žalost nije realizirana.

U Hrvatskom časopisu za javno zdravstvo, Vol 6, Broj 21, 7. siječnja 2010. objavljen je članak „Hagioterapija, depresivnost i ljestvica životnih vrijednosti“ autorica: Sanea Mihaljević, Lucija Murgić, Marina Marinović 6

„Za duh i dušu“ - glasio je naziv Petog hrvatskog psihijatrijskog kongresa sa međunarodnim sudjelovanjem koji se održao u Šibeniku krajem rujna 2010. Posebnost ovog kongresa7 je što je po prvi puta uvršten blok predavanja iz duhovne psihijatrije.
Na kongresu su sudjelovali znanstvenici iz područja medicine, teologije, filozofije i psihologije, a obrađivane su teme isticale potrebu holističkog pristupa čovjeku, za kakav se danas zalaže i Svjetska zdravstvena organizacija. Prezentacija vjere i znanosti u zajedničkom kontekstu, te veze između čovjekove duhovnosti i čitavog spektra psihofizičkih bolesti, doveli su do niza zaključaka, ali i otvorili mnoga pitanja o praktičnoj provedbi duhovnosti kao segmenta terapije.

U časopisu: Socijalna psihijatrija (0303-7908) 38 (2010), 1; str. 57-60; autori: Sanea Mihaljević, Elvira Koić, objavili su članak: "Značenje duhovnosti i/ili religioznosti u psihijatriji" 8. Sažetak: „Duhovna dimenzija je esencijalni aspekt ljudskih bića koji je dugo bio ignoriran u psihijatriji. S druge strane, kada pacijenti tijekom standardnih kliničkih postupaka osjećaju kako su njihove duhovne potrebe zanemarene ili da njihova duhovna uvjerenja nisu poštovana, neki od njih odlaze iz učinkovitog psihijatrijskog tretmana. Provedene studije utjecaja duhovnosti ili religioznosti pokazale su povoljne učinke, a posebno u području prevencije suicidalnosti.“

11.-13. veljače 2011. u Opatiji održan je Prvi hrvatski kongres duhovne psihijatrije s međunarodnim sudjelovanjem9 u organizaciji Hrvatskog instituta za duhovnu psihijatriju.
Iz predgovora kataloga:
„Tijekom zadnjih desetljeća provedena su mnoga znanstvena i stručna istraživanja kojima je zajednički zaključak da postoji povezanost razine duhovnosti i religije s poboljšanjem simptoma različitih psihičkih (depresija, tjeskoba, ovisnosti, shizofrenija i dr.) i tjelesnih poremećaja (kardio i cerebrovaskularna oboljenja, dijabetes, reumatoidni artritis, multipla skleroza, maligne bolesti, imunološke bolesti i dr.). Vjera i duhovnost pomažu u životu dajući psihofizičku ispunjenost, poboljšavaju emocionalne i kognitivne funkcije, pomažu pojedincu u prihvaćanju i razumijevanju drugih i samoga sebe.
Također, nedvojbeno vjera i duhovnost imaju značajnu ulogu u prevenciji psihičkih i tjelesnih poremećaja. Sve je više bolničkih institucija diljem svijeta koje uspostavljaju posebne programe kojima je cilj povezivanje duhovnih, religioznih potreba i potencijala pacijenata kao dio terapijskog procesa.
Cilj prvog Hrvatskog kongresa duhovne psihijatrije je pokrenuti i ukazati na važnost duhovnosti i religije u integrativnom pristupu svakom pacijentu bez obzira da li se liječi zbog psihičkih ili tjelesnih poremećaja. Svi se moramo podsjetiti da je Hipokrat otac medicine tvrdio kako se duša i tijelo ne mogu dijeliti.“
U zborniku kongresa je rad autorica: Sanea Mihaljević, Lucija Murgić i Marina Marinović „Hagioterapija, depresivnost i ljestvica životnih vrijednosti“ 6

29. svibnja 2011. god. u Strmcu kod Nove Gradiške otvorena je psihijatrijska bolnica “Sveti Rafael”. Projekt težak oko 100 milijuna kuna financirao je Bolnički red Milosrdne braće sv. Ivana od Boga sa sjedištem u Italiji, koji je do sada u 50-ak država širom svijeta osnovao više od 300 zdravstveno-socijalnih ustanova. A na pitanje o karizmi "Bolničkog reda svetog Ivana od Boga" fra Dario Vermi objašnjava:
- Karizma sv. Ivana od Boga nastala je upravo za osobe s psihičkim poremećajima. U bolnici postoje odjeli psihijatrije i palijativne skrbi te dnevna bolnica. U sva tri područja liječenja uključene su različite profesije. Karizma sv. Ivana od Boga liječi, odnosno skrbi za ljude u njihovoj cijelosti.
Da bi se bolest mogla izliječiti, potrebno je skrbiti za osobu u njenoj psiho-fizičko-duhovnoj dimenziji. Za različita područja skrbi, radi se po planovima rehabilitacijskih programa, koji su prilagođeni gostima u bolnici, pojašnjava prior, a na upit korištenja lijekova kaže kako je farmakološka skrb uvijek bila važna, ali da sama nije dovoljna. Napominje kako im je cilj smanjiti farmakološku upotrebu i raditi više na odnosu s osobom. Specifičnost ove bolnice jest i pastoralni rad.
Pacijenti imaju veliku korist što su u ozračju koje nudi bolnica koja je zdravstvena ustanova u mreži bolničkih zdravstvenih ustanova RH te je kao takva ugovorna zdravstvena ustanova Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje, sa svim svojim kapacitetima.

U Hrvatskoj je zadnjih godina otvoren niz obiteljskih savjetovališta pri Caritasu (biskupijama). Obiteljska savjetovališta namijenjena su osobama koje imaju osobnih, bračnih ili obiteljskih poteškoća, probleme u odnosu s drugima, razvojnih ili obrazovnih teškoća, a žele ih riješiti uz stručnu pomoć.
U Bakerovoj enciklopediji psihologije i savjetovanja (Baker encyclopedia of psychology and counseling) „christian counseling“ definirano je kao jedan klinički vjerodostojan pristup savjetovanju koji je sposoban djelovati u svim aspektima duševne problematike, od simptomatologije i patologije, primjene psihologijskog testiranja i interpretacije, korištenja i izrade upitnika, do primjene različitih tehnika i metoda koje dijeli sa sekularnim terapijskim pravcima. U SAD-u ili Australiji, na primjer, takav kršćanski savjetnik licenciran je za savjetodavni rad ili polaže stručni državni ispit te ima jednaka prava i obveze kao i bilo koji svjetovni psihološki savjetnik ili psihoterapeut.

6. Studij hagioterapije, ...

Od 2009. god. do danas održano je šest Međunarodnih studija hagioterapije (antropološke medicine). Voditelj studija i glavni predavač je prof. dr. Tomislav Ivančić, utemeljitelj hagioterapije – hrvatskog modela znanstvenog istraživanja i terapijskog djelovanja čovjekove duhovne dimenzije. Ovdje je samo je naznačen Međunarodni studiji hagioterapije, više o studiju pogledajte na posebnoj stranici.

Više o brojnim izlaganjima hagioasistentica na kongresima (stručnim skupovima) u zadnje dvije godine (2012. i 2013.) pogledajte na stranici: Naš Centar u zajednici – civilnom društvu. U 2013. god. tri hagioasistentice izdaju knjige:
Silva Vrdoljak izdaje knjigu „Prevencija ovisnosti i hagioterapija u radu s djecom i mladima“, Zagreb, Centar za hagioterapiju Slavonski Brod.
Ana Perišić izdaje „Priručnik za roditelje i stručne djelatnike iz prosvjete, socijalne skrbi, zdravstva i sporta: Hagioterapijski pristup u radu i suživotu s djecom i mladima", Zagreb, Hagio.hr.
Lela Crnek izdaje: "Hagioterapijska ljekarna", Zagreb, Teovizija 

Dr. prof. Tomislav Ivančić ne radi na tome da duh i duhovnost integrira u psihijatriju već razvija autonomno i sveobuhvatno znanstveno područje antropološke medicine odnosno istraživačko-terapijsku metodu: hagioterapiju.

1 „Depresija i duhovnost“ dr. spec. psihijatar Rudolf Ljubičić i suradnici, Rijeka, 2012., str.12
2 „Psihijatrijski kongres za duh i dušu“; dr. L. Knežević i spec. psih. N. Jelovac; časopis Hagio.hr, br. 7, 2010.
3 Zbornik simpozija "Vjera i zdravlje, uloga duhovnosti u modernoj medicini i psihologiji” organizatori: Centar da duhovnu medicinu i Zaklada “Biskup Josip Lang” pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi RH, 2005.
4 Zbornik radova 1.Međunarodnog znanstvenog simpozija o hagioterapiji, Zagreb, 09.-11. studenog. 2006. god., Centar za duhovnu pomoć
5 "Psihoterapija - škole i psihoterapijski pravci u Hrvatskoj danas",Vlado Jukic i Zoja Pisk, Medicinska naklada i Psihijatrijska bolnica Vrapče, Zagreb 2008, str. 125-135
6 „Hagioterapija, depresivnost i ljestvica životnih vrijednosti“ Hrvatski časopis za javno zdravstvo, Vol 6, Broj 21., Sanea Mihaljević, Lucija Murgić i Marina Marinović, 7. siječnja 2010.
7 Zbornik, Peti hrvatski psihijatrijski kongres s međunarodnim sudjelovanjem, „Za duh i dušu“, Šibenik, 29.09.- 03.10.2010.
8 "Značenje duhovnosti i/ili religioznosti u psihijatriji", Socijalna psihijatrija (0303-7908) 38 (2010), autori: Sanea Mihaljević i Elvira Koić; str. 57-60
9 Zbornik „Prvog hrvatskog kongres duhovne psihijatrije“ s međunarodnim sudjelovanjem, 11.-13. veljače 2011. Opatija, Hrvatska