Menu

Primjer: Hagioterapijski pristup u radu s djecom i mladima iz rizičnih skupina

Hagioterapijskim upitnikom, kod mladih s poremećajem ponašanja i u ovisnostima, uočeni su sljedeći zajednički izvori patnje:
- ponižena osobnost i dostojanstvo,
- nedostatak ljubavi i povjerenja od začeća,
- nametnuta grižnja savjesti,
- osjećaj stvarne krivnje i slobodno odlučivanje za ovisnost i/ili destruktivni način života,
- narušena interpersonalnost,
- neostvarenost,
- besmisao,
- strah od autoriteta i/ili smrti.

Hagioterapijski rad s djecom i mladima odvija se kroz:
- prihvaćanje osobe bez predrasuda,
- posredovanje spoznaje o temeljima ljudske egzistencije i duhovnoj dimenziji,
- povezivanje s bezuvjetnom ljubavlju,
- jačanje povjerenja,
- oslobođenje od grižnje savjesti i krivnje,
- praštanje samome sebi,
- pomirenje s onima koji su mladu osobu povrijedili,
- otkrivanje i razvoj kreativnosti,
- jačanje odluke za obrat na slobodu,
- prihvaćanje novih životnih stavova – okretanje vrjednotama.

Cilj hagioterapijskog pristupa u radu s djecom, adolescentima i drugim mladima ostvaruje se kroz prihvaćanje osobe, podršku, pouku i savjetovanje te upoznavanje sa zakonitostima duha, da bi im se pomoglo u nadvladavanju poriva za destruktivnim ponašanjem kako prema sebi tako i prema drugima. Također, cilj hagioterapijske pomoći je da se i njihovim obiteljima te stručnim djelatnicima približe duhovne zakonitosti – da ih se potakne na vlastitu promjenu budući da je ona ključna za promjenu njihove djece i štićenika s kojima su u suživotu.
Specifični ciljevi rada (individualno i kroz dobne ili interesne skupine) su:
- oslobođenje od uvredljivosti i poticanje na kreativnost, vizionarsko promišljanje i moralno-etičke vrjednote;
- omogućavanje osobi da nadvlada agresivnost, depresivnost, bezvoljnost, beznađe ili ovisnost (ako se izvor patnje otkrije na duhovno-egzistencijalnom području), ulaskom u bitak i transcendentale;
- rehabilitiranje i educiranje, s područja antropološke medicine i pneumatološkog zdravlja, svih koji su direktno povezani s djecom i mladima (najprije iz rizičnih skupina i/ili ovisnicima), kao što su roditelji, te stručni djelatnici koji se bave prevencijom i/ili liječenjem.
Aktivnosti projekta se mogu odvijati kroz individualne i grupne susrete te radionice za mlade. Takav oblik rada uključuje i podršku članovima njihovih obitelji. Kroz tribine se održava edukacijski program za stručne djelatnike i širu društvenu zajednicu.
Metodologija rada se odvija kroz rehabilitiranje bazične sigurnosti koja je utemeljenje čovjekove egzistencije, putem otkrivanja smisla života na antropološkoj razini, te kroz pomaganje mladom čovjeku da donese odluku za ono što ga čini osmišljenim, slobodnim i humanim.
Put u antropološko zdravlje svake mlade osobe, njihovih roditelja ili stručnih djelatnika koji rade s njima, odvija se kroz svijest o zakonitostima duha, odluci za dobro i razvoj te djelovanju u skladu s tim odlukama.
Očekivani rezultati su mladi s razvijenom sviješću o prirodno-moralnim vrjednotama i sa sposobnošću za cjelokupni razvoj svoje osobe. Također, pozitivni rezultat su i zdrave te cjelovite obitelji kao i stručni djelatnici s proširenim znanjem o antropološkom području čovjeka, patologiji agresivnosti i ovisnosti te samoj terapiji, tj. življenju slobode i povjerenja.